Romi domari  Romi Domari 2

 

Novo izvješće Europskog centra za romska prava (ERRC) o egzistencijalnoj ugroženosti sirijskih Roma Domara u potrazi za sigurnim mjestom u izbjeglištvu. Prenosimo sažetak izvještaja i nekoliko svjedočanstava izbjeglih sirijskih Roma.

U Siriji i u cijeloj regiji Romi Domari izloženi su desetljećima dugoj diskriminaciji i marginalizaciji zbog njihovoga etničkog porijekla. U potrazi za izbjeglištvom u susjednim zemljama, suočavaju se s dvostrukom diskriminacijom zbog njihovoga etničkog identiteta i izbjegličkog statusa.

Domari u Siriji povezani su s Romima u Europi. Nedavni izvještaj izrađen uz potporu Europskoga centra za prava Roma (ERRC) pruža uvid u teškoće Domara kao manjine u unutar izbjegličke krize. Sve izbjeglice s kojima je ERRC razgovarao bile su izravno pogođene sukobima. Svi oni imaju jednoga ili više članova obitelji ili rođaka kojeg su ubile ili režimske ili opozicijske snage za vrijeme sukoba. Među obiteljima koje su posjetili izvjestitelji bilo je djece koja su izgubila roditelje pa su se za njih brinuli rođaci. Bilo je također obitelji koje su izgubile djecu u bombardiranjima za vrijeme sukoba ili zbog nedostatka vode i hrane za vrijeme egzodusa iz Sirije. Domari izbjeglice naglašavaju da nisu podržavali ni jednu stranu u sukobu i da su samo htjeli živjeti u miru. Međutim oni nisu mogli naći mir ni među opozicijskim skupinama niti na područjima gdje je režim bio jak. „ Mi nikome nismoneprijatelji. Mi samo želimo živjeti.“ – objasnio je jedan od njih izvjestiteljima. U Siriji nearapske manjine nisu priznate, a Domari su društveno i ekonomski stigmatizirani. Izloženi su različitim društvenim i moralnim stereotipima koji vide kao ljude nižega društvenoga i moralnog statusa te su također često izloženi neprijateljstvu i otvorenom nasilju. Često se tretira kao građane drugoga reda te se suočavaju s različitim poteškoćama u ostvarivanju svojih ekonomskih i političkih prava. Domari izbjeglice najčešće žive u nelegalnim kampovima s vrlo malim šansama da ostvare neki prihod. Značajna većina izbjeglica koje je posjetio ERRC živjela je u neprimjerenim uvjetima bez pitke vode, grijanja ili sanitarnih prostorija. U gotovo svim slučajevima proširene obitelji živjele su zajedno ili u jednom šatoru ili u maloj sobi. Jedan izbjeglica Domar je tijekom istraživanja rekao: „ U zadnja tri mjeseca nismo imali dovoljno hrane. Ako bismo se jedan dan najeli, gladovali bismo sljedeća dva dana. Ne znam kako preživljavamo. Stvarno ne znam kako su ova djeca uopće živa.“ „Izbjeglice Domari su diskriminirani na osnovi njihova etničkog porijekla i njihovoga izbjegličkog statusa. Oni koji dolaze iz područja nastanjenoga Kurdima suočavaju se s dodatnom diskriminacijom. Tražimo od međunarodne zajednice da izradi provede sveobuhvatne integracijske politike za sirijske izbjeglice.“ – kaže izvršni direktor ERRC-a András Ujlaky.

Domari izbjeglice posvuda nepoželjni

Jedna starija Romkinja među Domarima izbjeglicama iz Sirije je rekla: „Gdje god se događaju sukobi, mi smo ti koji najviše trpe. Najprije su napali naše domove. Ne žele nas. Mi samo pokušavamo zarađivati za kruh. Nikome od njih nismo učinili ništa loše. Ali mi smo uvijek prvi među nepoželjnima.“ Pedesetrogodišnji Rom Domar u improviziranome šatoru u Aškali u Turskoj je također ispričao svoja iskustva: „ Opozicija je zauzela grad, mi ih zovemo Daeši… Oni u gradu ili su pobjegli ili su se pritajili jer su bili uplašeni. Ali neki su se i pridružili njima. Oni su govorili da su osnovali Islamsku državu… Onda su počeli napade na naše kuće. Davali su upozorenja iz džamije da svi osim Arapa moraju napustiti grad… Nazivali su nas „heretičkim Navarima“ … Prijetili su kako će nam odrubiti glave ako ne napustimo grad. Govorili su kako nismo Muslimani, da smo niža stvorenja od životinja, a naše žene lake… Čak su nas i susjedi Arapi napadali. Govorili su da tu ne žele Kurde, Navare i heretike. Sve smo ostavili za sobom i pobjegli. “Seoska područja i rubna područja gradova, gdje su uglavnom živjeli Domari i druge slične skupine bili su među prvim mjestima koja su zauzele opozicijske grupe. Zatečeni između dvije vatre, oni su najprije pobjegli na sigurnija područja u državi. Neke skupine Domara ispričali su izvjestiteljima ERRC-a kako su otišle u Rojavu, regiju na sjeveroistoku Sirije nastanjenu Kurdima jer je tamo, u usporedbi s drugim dijelovima države, bilo sigurnije. U Rojavi, u mjestima kao što je Afrin, živi veća zajednica Domara. Novčane poteškoće, diskriminacija, vrućina popraćeni nestašicom hrane i vode, prisiljavali su Domare da potraže izbjeglištvo negdje drugdje, iako je značajan broj domarskih zajednica ostao u Libanonu, Jordanu i Iraku. Jedan stariji Rom Domar s kojim su izvjestitelji razgovarali u Islahijyi opisao je situaciju u kojoj se našao između država koje graniče sa Sirijom: Kada su borbe stigle do nas, najprije smo otišli do granice s Libanonom. Tamošnje skupine Salafita su se jako loše odnosili prema nama. Uspjeli smo ući u Libanon i ostati mjesec dana, ali je tamo bilo mnogo sirijskih izbjeglica. Kampovi su bili puni i vrlo skupi. Onda smo otišli u Jordan, ali su tamo uvjeti bili još gori. Granična straža nas je deportirala nekoliko puta. Prašina i vrućina…Djeca su se razboljela, a jako teško smo dolazili do čiste vode za piće. Jedno je dijete umrlo na našem putu nazad, iz Jordana u Libanon. Tada smo otišli u Bejrut i neko vrijeme radili na građevini. Nakon svega toga htjeli smo se vratiti u Siriju, ali nigdje nismo mogli biti sigurni, a grupe Salafita bile su posvuda. Tada smo odlučili doći u Tursku. Pješačili smo sve do granice.“

Romi Domari

Naziv Domari (Dom) koristi se za manjinsku etničku skupinu na Bliskom istoku koji su povezani s Romima u Europi i Lom Romima (Lomavren) u Istočnoj Anatoliji, Armeniji i Kaukasu. Narod Roma Domara oblikuje zasebnu jezičnu skupinu čiji se korijeni mogu povijesno pratiti do Indije. Njihov jezik naziva se domarski. Istraživanja upućuju na to da je u različitim povijesnim razdobljima bilo različitih migracija, ističući jezične i društveno-kulturne različitosti između romskoga i domarskoga jezika. U romskim studijama prevladava kazivanje kako je prva migracija bila u 9. stoljeću potaknuta islamizacijskim napadima na Pendžab. Migracijski put išao je kroz današnji Irak pa prema poluotoku Sinaj sve do Palestine, Egipta i Cipra. Ove zajednice koje još uvijek borave ili lutaju tim istim teritorijima, zovu se Domari (Dom). Romi Domari u Siriji uglavnom su živjeli u kamp naseljima s nestalnim mjestom boravka, a najbrojnije zajednice živjele su u Alepu i Damasku, a naselja postoje i u Saraquibi, Latakiji, Hami i Homsu. U Homsu Domari su uglavnom živjeli u naseljima na rubovima grada. Živjeli su ili u kućama od jeftinoga građevnog materijala ili u šatorima. Često je cijela proširena obitelj živjela zajedno. Ima još onih koji su pokretljivi i žive u šatorima, ali se njihov broj smanjuje. Polunomadske skupine žive u stalnim šatorskim naseljima.

 

Izvor: Romano čaćipe www.umrh.hr

 


Kategorija: Uncategorized