Fotografija preuzeta s http://cdn.images.express.co.uk/img/dynamic/40/590x/pass-1-440474.jpg

Fotografija preuzeta s http://cdn.images.express.co.uk/img/dynamic/40/590x/pass-1-440474.jpg

Prema istraživanju Svjetske banke 71% Roma živi u siromaštvu. I dalje ih mrzi dobar dio većinskoga stanovništva, a manje od 30% romske djece imaju izgleda završiti školu. Većina međuvladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima iznova potvrđuju kako su Romi (opet) najdis­kriminiranija etnička skupina u Europi. Situacija se prethodnih godina nije znatno poboljšala, a brojke potvrđuju kako je društvena isključenost Roma i dalje zapanjujuća – prema istraživanju Svjetske banke 71% Roma živi u siromaštvu. Rome i dalje mrzi dobar dio većinskoga stanovništva, a manje od 30% romske djece imaju izgleda završiti školu. Europska Unija poduzela je neke dobre korake: Europski okvir za nacionalne Strategije uključivanja Roma predstavlja značajan napredak u smislu opredjeljenja, a odnedavna Europska komisija pokazuje dobre naznake ozbiljnoga odnosa prema provedbi tih strategija. I nadalje postoji ogromna razlika između snažne retorike nacionalnih političara dok su u Bruxellesu i njihove aktivnosti u vlastitim zemljama.

Romska djeca u začaranom krugu siromaštva

Generacija za generacijom romske djece i nadalje je zatočena u začaranome krugu što ga stvara teško siromaštvo. Daleko preveliki broj romske djece nas­tavlja prositi, skupljati smeće ili ih kriminalne bande koriste za prisilni rad i prostituciju. Previše ih napušta školovanje i završava mučeći se na marginama svojih društava. Rješavanje katastrofalne situacije romske djece ključ je za rješavanje društvene isključenosti Roma. Ona može biti riješena, ali Europa za to treba osigurati da u središtu njenog financiranja i politika budu stvarna poboljšanja u životu najugroženije djece u njihovim za­jednicama. Fokusiranje na djecu može pomoći i drugim zapostavljenim skupinama. Romi su i dalje izrazito podzastupljeni i u vladinim i međuvladinim institucijama.

Projekti moraju imati dugoročni utjecaj na zajednice i na živote djece. Dobrobit djece treba postati prioritetnom, ne samo u dokumentima Europske Unije i UN-a nego ponajviše u provedbi u temeljima postojećih politika i opredjeljenja zemalja članica. Jasni akcijski planovi, pouzdanost i odgovornost svakog dionika su također ključni za uspjeh u budućnosti. Isto tako i eliminac­ija nepotizma, nesposobnosti i strukturnog rasizma koji jednako pogađa vlade i međuvladine institucije – Romi su izrazito podzastupljeni u svim ovim struk­turama, a analize romske situacije ostaju na spektaku­larno niskoj razini, posebno kod višeg menadžmenta gdje je to i najvažnije. Izvršna Europska Agencija za društvenu uključenost, inovaciju i djecu koja bi bila smještena u jednoj od zemalja članica s brojnim romskim stanovništvom – mogla bi biti mehanizam koji će osi­gurati da europske politike i financiranje uistinu budu od koristi onima koji ih najviše trebaju – najsiromašnija djeca. Rješenja postoje, ali prelazak s bombastične retorike na akciju čini se i nadalje nepremostivom preprekom, posebno na nacionalnoj razini.

 

Izvor: Romano čaćipe www.umrh.hr


Kategorija: Uncategorized