Povijest romskog otpora

Izvor: časopis Romano čaćipe broj 55/2015.

Uvečer 16. svibnja 1944. U koncentracijskome logoru Auschwitz-Birkenau SS stražari naoružani automatskim puškama okružili su dio logora namijenjenog zatočenim Romima i Sintima. Namjera im je bila opkoliti oko 6000 zatvorenika i poslati ih u plinske komore. Međutim, kad su se približili tom dijelu naišli su na oružani otpor logoraša. Zatočenici su saznali za planiranu likvidaciju pa su izradili oružje od komada lima. Drva, cijevi, kamenja i bilo kojega drugoga materijala koji su mogli pronaći. Prema sjećanjima preživjelih i svjedoka tog događaja, logoraši su prisilili čuvare na uzmak.

Iako su neki logoraši bili ubijeni iste noći, čin otpora omogućio je zatočenim Romima i Sintima da odgode egzekucije za nekoliko mjeseci. Kako ovakva herojska epizoda mogla biti izgubljena za historiju? Tko je čuo za Sonderkommandos pobunu iz kolovoza 1944. godine? Tko je čuo za Witolda Pileckog koji se ubacio u Ausch­witz kako bi organizirao mrežu otpora? Čuvanje sjećanja na ove događaje moglo bi pomoći da se slični događaji ne ponove u budućnosti. To je razlog zbog kojega organ­izacija La Voix des Rroms (Glas Roma) podiže svijest o 16. svibnju, Danu romskoga otpora u Europi.

Dan romskoga otpora predstavlja promjenu u načinu na koji se romska kultura i identitet prikazuju u javnom prostoru. Ova promjena dolazi od razumijevanja toga prostora kao političkoga gdje povijest otpora zamjen­juje povijest stradanja. Potičemo organizacije diljem Europe da slave taj dan: ove godine je planirano nekoliko događanja u Budimpešti, Letiju u Češkoj Republici i u Parizu gdje smo organizirali Dan romskoga otpora (Fête de l’insurrection gitane) u suradnji s drugim stig­matiziranim manjinama kao što su Muslimani i crnci.

Predugo su Romi krivo prezentirani kroz stereotipe: prosjak, prostitutka, žrtva za žaljenje, folklorni umjetnik. Ovi stereotipi zasjenjuju onu stranu romske kulture i identiteta koja se mora biti rezultat političke borbe. Romsko kulturno stvaralaštvo ima za cilj izazvati prevladavajuću kulturu, identitet i predstavljanje upravo onako kako je pokret za građanska prava Afro-Ameri­kanaca u Sjedinjenim državama u cijelosti promijenio američki identitet.

Moramo učiniti sve što možemo kako bismo promovirali romsku kulturu i identitet. Više od četiri desetljeća eu­ropske romske zajednice željele su ustanoviti instituciju koja će njihovoj tradiciji i stvaralaštvu omogućiti vlastiti prostor. Europski romski institut kojega su nedavno Vijeću Europe predložile Fondacije Otvorenog društva i vodeće romske organizacije i ličnosti, jedinstven je način za rješavanje ove neravnoteže i davanja vlastitoga prostora romskoj tradiciji i stvaralaštvu.

Kako bi mogao biti uspješan, Europski romski institut morat će se baviti romskom kulturom i identitetom u punoj širini. U prošlosti je učinjeno mnogo na promociji romske kulture uz pomoć institucionalnoga okvira, ali je, po mom mišljenju bila neuspješna zato što se specifična obilježja romskoga identiteta i kulture ne mogu izraziti uobičajenim kategorijama.

Postoje neka izrazito specifična obilježja romskoga identiteta i kulture kojima se treba baviti kao što su romski humor; među svim Romima postoji zajedničko doživljavanje svijeta, zajednička distanca prema društvu kakva je prikazana u filmovima Charly Chaplina čija je baka, zapravo bila Romkinja iz Engleske.

Glavni izazov Europskoga romskog instituta bit će u prevladavanju napetosti između jedinstva (svi smo „Romi“) i raznolikosti (svi pripadamo „krajoliku“ ili teritoriju na kojem živimo). Ta dvostruka pripadnost oduvijek je formirala romski identitet. Njome se treba baviti na cjelovit način.

 

Izvor: Romano čaćipe www.umrh.hr


Kategorija: Uncategorized